- predbacívati
- -am nedov. (í) zastar. očitati: predbacival mu je, da je strahopetec
Slovar slovenskega knjižnega jezika . 2000.
predbacívati
Look at other dictionaries:
predbacívati — (komu što) nesvrš. 〈prez. predbàcujēm, pril. sad. predbàcujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}predbaciti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
predbacivati — predbacívati (komu što) nesvrš. <prez. predbàcujēm, pril. sad. predbàcujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. predbaciti ETIMOLOGIJA vidi predbaciti … Hrvatski jezični portal
samoosuđívati se — nesvrš. 〈prez. samoosùđujēm se, pril. sad. samoosùđujūći se, gl. im. ānje〉 sam sebe osuđivati (u zn. upućivati prijekore, smatrati se krivim, predbacivati sebi što), prigovarati sebi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samoosuđivati — samoosuđívati se nesvrš. <prez. samoosùđujēm se, pril. sad. samoosùđujūći se, gl. im. ānje> DEFINICIJA sam sebe osuđivati (u zn. upućivati prijekore, smatrati se krivim, predbacivati sebi što), prigovarati sebi ETIMOLOGIJA samo + v.… … Hrvatski jezični portal
